20:1
Ta. Ha.
20:2
Nismo ti objavili Kur'an da se mučiš,
20:3
Nego (kao) Opomenu za onog ko se boji (Allaha).
20:4
Objava je od Onog ko je stvorio Zemlju i nebesa visoka -
20:5
Milostivog, na Aršu opstojećeg.
20:6
Njegovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji, i šta je između njih dvoje, i šta je ispod tla.
20:7
A ako si glasan u govoru, pa uistinu, On zna tajnu i skrivenije.
20:8
Allah! Samo je On Bog! Njegova imena su najljepša!
20:9
A da li ti je stigao hadis o Musau?
20:10
Kad ugleda vatru pa reče porodici svojoj: "Sačekajte! Uistinu, ja sam opazio vatru; možda ću vam od nje donijeti glavnju, ili ću kod vatre naći uputu."
20:11
Pa pošto joj stiže, bi pozvan: "O Musa!
20:12
Uistinu! Ja, Ja sam Gospodar tvoj! Zato izuj obuću svoju. Uistinu si ti u svetoj dolini Tuwa,
20:13
I Ja sam te odabrao, zato slušaj šta ti se objavljuje.
20:14
Uistinu! Ja, Ja sam Allah! Nema boga osim Mene! Zato Mene obožavaj i obavljaj salat, da Me se sjetiš.
20:15
Uistinu, Čas je dolazeći, skori je, tajim ga da bi se platilo svakoj duši ono zašto se trudila.
20:16
Zato neka te nikako od njega ne odvrati onaj ko u njega ne vjeruje i slijedi strast svoju, pa da stradaš.
20:17
A šta je to u desnici tvojoj, o Musa?"
20:18
Reče: "Ovo je moj štap, oslanjam se na njega i mlatim (lišće) njime ovcama svojim, a imam ja u njemu (i) druge svrhe."
20:19
(Allah) reče: "Baci ga, o Musa!"
20:20
Pa ga baci, tad gle: on zmija, gmiže.
20:21
Reče: "Uzmi je i ne boj se. Povratićemo je njenom prvom stanju;
20:22
I stavi ruku svoju pod pazuho svoje, izaći će bijela, bez nedostatka - znak drugi,
20:23
Da bismo ti pokazali od znakova Naših, veći.
20:24
Idi faraonu! Uistinu, on je prevršio."
20:25
(Musa) reče: "Gospodaru moj! Proširi mi grudi moje,
20:26
I olakšaj mi stvar moju,
20:27
I razveži čvor jezika mog,
20:28
(Da) razumiju govor moj,
20:29
I učini mi wezirom iz porodice moje,
20:30
Haruna, brata mog;
20:31
Pojačaj njime snagu moju,
20:32
I pridruži ga u stvari mojoj,
20:33
Da slavimo Tebe mnogo,
20:34
I spominjemo Te mnogo.
20:35
Uistinu! Ti si Onaj koji nas vidi."
20:36
(Allah) reče: "Već ti je dato potraživanje tvoje, o Musa",
20:37
I doista smo te darovali drugi put,
20:38
Kad smo objavili majci tvojoj šta je objavljeno:
20:39
"Ubaci ga u tabut i baci ga u rijeku, pa će ga izbaciti rijeka na obalu, uzeće ga neprijatelj Moj i neprijatelj njegov." I bacio sam na te ljubav od Sebe, i da budeš odgajan pod okom Mojim.
20:40
Kad ode sestra tvoja, pa reče: "Hoćete li da vam ukažem na onog ko će ga odgajati?" Tad smo te vratili majci tvojoj da ohladi oko svoje i ne tuguje. I ubio si dušu, pa smo te oslobodili brige, i iskušavali te kušnjom; pa si boravio godinama među stanovnicima Medjena, zatim si došao po odredbi, o Musa.
20:41
I odabrao sam te Sebi:
20:42
"Idi ti i brat tvoj sa znakovima Mojim, i ne popuštajte u Mom spominjanju.
20:43
Idite faraonu. Uistinu, on je prevršio,
20:44
Pa mu recite riječ blagu, da bi se on poučio ili pobojao."
20:45
Rekoše: "Gospodaru naš! Uistinu! Mi se bojimo da će na nas požuriti ili da će prevršiti."
20:46
(Allah) reče: "Ne bojte se! Uistinu, Ja sam sa vama dvojicom, čujem i vidim.
20:47
Zato mu idite, pa recite: 'Uistinu mi smo dva poslanika Gospodara tvog, pa pošalji s nama sinove Israilove, i ne muči ih. Doista smo ti donijeli znak od Gospodara tvog, a mir nek' je nad onim ko slijedi Uputu.
20:48
Uistinu, nama je već objavljeno da će biti kazna nad onim ko porekne i odvrati se."
20:49
(Faraon) reče: "Pa ko je Gospodar vaš, o Musa?"
20:50
(Musa) reče: "Gospodar naš je onaj koji je svakoj stvari dao stvaranje njeno, zatim uputio."
20:51
(Faraon) reče: "Pa kakvo je stanje pokoljenja ranijih?"
20:52
(Musa) reče: "Znanje o njima je u Knjizi kod Gospodara mog. Ne griješi Gospodar moj, niti zaboravlja,
20:53
Onaj koji je za vas učinio Zemlju bešikom, i utro vam po njoj puteve, i spustio s neba vodu" - pa smo izveli njome parove bilja različitog.
20:54
Jedite i napasajte stoku svoju. Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma.
20:55
Od nje smo vas stvorili i u nju vas vraćamo, i iz nje ćemo vas izvesti drugi put.
20:56
I doista smo mu pokazali znakove Naše, svakog od njih, pa je porekao i odbio.
20:57
(Faraon) reče: "Jesi li nam došao da nas izvedeš iz zemlje naše sa sihrom svojim, o Musa?
20:58
Pa sigurno ćemo ti donijeti sihr sličan tome; zato utvrdi između nas i tebe rok, nećemo ga prekršiti mi niti ti, na mjestu odgovarajućem."
20:59
(Musa) reče: "Termin vaš je dan ukrašavanja, i nek se saberu ljudi jutrom."
20:60
Tad se faraon okrenu, pa skova svoj plan, zatim dođe.
20:61
Musa im reče: "Teško vama! Ne izmišljajte protiv Allaha laž, pa da vas kaznom iskorijeni. A doista neće uspjeti ko izmišlja."
20:62
Zatim su se prepirali o stvari svojoj međusobno i krili sašaptavanje.
20:63
Rekoše: "Uistinu, ova dvojica su dva čarobnjaka, žele da vas izvedu iz zemlje vaše sihrom svojim, i unište tarikat vaš najprimjerniji.
20:64
Zato skujte plan vaš, zatim dođite u saffu. Pa doista će danas uspjeti ko nadvlada."
20:65
Rekoše: "O Musa! Ili da baciš, ili da budemo prvi koji baca?"
20:66
Reče: "Naprotiv, bacite!" Tad gle: konopi njihovi i štapovi njihovi mu se učiniše od sihra njihovog, da oni gmižu.
20:67
Tad Musa osjeti u svojoj duši strah.
20:68
Rekosmo: "Ne boj se! Uistinu ti, ti ćeš biti viši.
20:69
I baci to šta je u desnici tvojoj! Progutaće ono šta su napravili. Uistinu, napravili su lukavstvo čarobnjaka, a čarobnjak neće uspjeti ma gdje došao."
20:70
Tad se čarobnjaci baciše na sedždu. Rekoše: "Vjerujemo u Gospodara Harunovog i Musaovog."
20:71
(Faraon) reče: "Povjerovaste li mu prije nego vam dopustih? Uistinu, on je velikan vaš koji vas je naučio sihru. Zato ću sigurno odsjeći ruke vaše i noge vaše unakrst, i sigurno ću vas raspeti na stabla palmi. A sigurno ćete saznati koji je od nas žešće kazne i trajnije."
20:72
Rekoše: "Nećemo te odabrati nad onim šta nam je došlo od jasnih dokaza, i Onim ko nas je stvorio, zato sudi šta ćeš ti presuditi. Samo sudiš ovaj život Dunjaa.
20:73
Uistinu, mi vjerujemo u Gospodara našeg, da nam oprosti greške naše i ono na šta si nas prisilio od sihra. A Allah je Najbolji i Najtrajniji."
20:74
Uistinu, onaj ko dođe Gospodaru svom kao krivac, pa uistinu, imaće on Džehennem. Neće umrijeti u njemu, niti živjeti.
20:75
A ko Mu dođe (kao) vjernik, već radio dobra djela, pa ti takvi će imati stepene visoke;
20:76
Bašče Adna ispod kojih teku rijeke, biće vječno u njima; a to je plaća onog ko se očisti.
20:77
I doista smo objavili Musau: "Kreni sa robovima Mojim noću, pa udari za njih put suh u moru, ne bojeći se sustizanja, niti se strašeći."
20:78
Tad ih je slijedio faraon sa vojskama svojim, pa ih je od mora prekrilo ono što ih je prekrilo.
20:79
I zaveo je faraon narod svoj, a nije uputio.
20:80
O sinovi Israilovi! Doista smo vas izbavili od vašeg neprijatelja, i sklopili ugovor s vama (na) obronku Tura desnom i spustili na vas mennu i prepelice.
20:81
Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili, i ne pretjerujte u tome pa da na vas padne srdžba Moja. A onaj na koga se spusti srdžba Moja, pa doista je propao.
20:82
I uistinu, Ja sam Oprosnik onom ko se pokaje i uzvjeruje i radi dobro, zatim se uputi.
20:83
"A šta te je požurilo od naroda tvog, o Musa?"
20:84
Reče: "Oni su ti koji su mi na tragu, a požurio sam Tebi Gospodaru moj, da budeš zadovoljan."
20:85
Reče: "Pa uistinu, Mi smo već iskušavali narod tvoj poslije tebe i zaveo ih je Samirijja."
20:86
Tad se vrati Musa narodu svom srdit, tužan. Reče: "O narode moj! Zar vam nije dao Gospodar vaš obećanje lijepo? Pa zar vam se odužilo vrijeme, ili želite da vas snađe srdžba Gospodara vašeg, pa ste mi prekršili obećanje?"
20:87
Rekoše: "Nismo ti prekršili obećanje svojom voljom, nego smo mi bili natovareni teretima nakita narodnog, pa smo ih ubacili, te je isto tako bacio Samirijja.
20:88
Pa im je izvadio tele - tijelo, imalo je ono (mogućnost) mukanja, te rekoše: "Ovo je bog vaš i bog Musaov - ta zaboravio je."
20:89
Pa zar ne vide da im ne uzvraća govor, i ne vlada im štetom niti korišću?
20:90
A doista im je rekao Harun još prije: "O narode moj! Njime ste samo iskušani. A uistinu, Gospodar vaš je Milostivi, zato me slijedite i poslušajte naredbu moju."
20:91
Rekoše: "Nećemo njemu prestati biti odani dok nam se Musa ne vrati."
20:92
Reče: "O Harune! Šta te je zadržalo kad si ih vidio (da) lutaju,
20:93
Da me ne slijediš? Pa zar si se suprotstavio naredbi mojoj?"
20:94
Reče: "O sine majke moje! Ne grabi me za moju bradu, niti moju glavu! Uistinu, ja sam se bojao da ne kažeš: 'Razjedinio si sinove Israilove i nisi čekao moju riječ."
20:95
Reče: "Pa šta je stvar tvoja, o Samirijja?"
20:96
Reče: "Opazio sam ono šta nisu spazili, pa sam zgrabio šaku (prašine) iz traga izaslanika, te je odbacio; a tako me je navela moja duša."
20:97
Reče: "Onda idi! Pa uistinu, za tebe je da u životu govoriš: 'Nema doticanja.' I uistinu, ti imaš termin, neće ti biti iznevjeren. I gledaj ka bogu svom, onom kojem si stalno privržen: sigurno ćemo ga spaliti, zatim ćemo ga sigurno potpuno u more raspršiti.
20:98
Vaš Bog je jedino Allah koji - nema boga osim Njega - obuhvata svaku stvar znanjem."
20:99
Tako tebi kazasmo neke vijesti, ono što je već prethodilo, a doista smo ti dali od Nas Opomenu.
20:100
Ko se od nje odvrati, pa uistinu će on na Dan kijameta nositi teret.
20:101
Vječno će biti u njemu. A zlo je opterećenje za njih na Dan kijameta,
20:102
Dan kad se puhne u sur, i saberemo prestupnike Tog dana modre,
20:103
Tiho će međusobno govoriti: "Ostali ste samo deset (dana)."
20:104
Mi smo Najbolji znalac onog šta će govoriti, kad rekne tarikatom najprimjerniji njihov: "Ostali ste samo dan."
20:105
I pitaju te o planinama, pa reci: "Smrvit će ih Gospodar moj u prašinu drobljenjem,
20:106
Te ih ostaviti ravnicom, pustopoljinom,
20:107
Nećeš vidjeti na njoj iskrivljenost, niti neravninu."
20:108
Tog dana slijedit će pozivača, neće biti njegovog skretanja i stišaće se glasovi Milostivom, pa nećeš čuti, izuzev šapat.
20:109
Tog dana neće koristiti posredovanje, izuzev kome dozvoli Milostivi, i zadovolji (Ga) njegova riječ.
20:110
Zna šta je ispred njih i šta je iza njih, a ne obuhvataju to znanjem.
20:111
I poniziće se lica Živom, Samoopstojećem. A doista neće uspjeti ko je nosio (teret) zulma.
20:112
A ko je radio dobra djela, i on bio vjernik, pa neće se bojati zulma, niti zakidanja.
20:113
I tako smo ga objavili (kao) Kur'an na arapskom, i izložili u njemu neke prijetnje, da bi se oni pobojali, ili da im pobudi opomenu.
20:114
Pa uzvišen neka je Allah, Vladar istinski! I ne žuri s Kur'anom prije no što ti se okonča objavljivanje njegovo, i reci: "Gospodaru moj, uvećaj mi znanje!"
20:115
I doista smo obavezali Adema ranije, pa je zaboravio i nismo našli u njega odlučnosti.
20:116
I kad rekosmo melecima: "Padnite na sedždu Ademu", tad učiniše sedždu, izuzev Iblisa; odbio je.
20:117
Tad rekosmo: "O Ademe! Uistinu je ovo neprijatelj tebi i ženi tvojoj. Zato neka vas nikako ne izvede iz Dženneta, pa da se mučiš.
20:118
Uistinu, za tebe je da nećeš gladniti u njemu, niti ogoliti,
20:119
I da ti u njemu nećeš ožedniti, niti suncu izložen biti."
20:120
Tad mu došapnu šejtan. Reče: "O Ademe! Hoćeš li da ti ukažem na drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?"
20:121
Pa njih dvoje pojedoše od njega, te im se ukazaše sew'ati njihovi, i počeše po sebi krpiti (šiti) nešto lišća džennetskog. I nije poslušao Adem Gospodara svog, pa je skrenuo.
20:122
Zatim ga je odabrao Gospodar njegov, pa mu oprostio i uputio.
20:123
(Allah) reče: "Siđite iz njega oboje - svi! Vi ste jedno drugom neprijatelj." Pa ako vam dođe od Mene Uputa, pa ko bude slijedio Uputu Moju, tad neće zalutati, niti se unesrećiti.
20:124
A ko se okrene od Moje Opomene, pa uistinu će on imati život tjeskoban, a sakupićemo ga na Dan kijameta slijepog.
20:125
Reći će: "Gospodaru moj! Zašto si me sakupio slijepog, a već sam bio onaj koji vidi?"
20:126
(Allah) će reći: "Tako. Dolazili su ti znakovi Naši, pa si ih zaboravio, i isto tako ćeš Danas biti zaboravljen!"
20:127
A tako ćemo platiti onoga ko pretjera i ne bude vjerovao u ajete Gospodara svog; a sigurno je kazna Ahireta žešća i trajnija.
20:128
Pa zar ih ne upućuje (to) koliko smo prije njih uništili naraštaja - hodaju po naseljima njihovim? Uistinu, u tome su znaci za posjednike razuma.
20:129
A da nije Riječi prethodne od Gospodara tvog i roka određenog, sigurno bi bila nužna (kazna).
20:130
Zato se strpi nad onim šta govore i slavi sa hvalom Gospodara svog prije izlaska Sunca i prije zalaska njegovog, i neko vrijeme noći - pa slavi (Ga) i krajevima dana, da bi ti bio zadovoljan.
20:131
I nikako ne upravljaj oči svoje prema onom šta smo dali da uživaju parovi od njih - sjaju života Dunjaa - da bismo ih time iskušali. A opskrba Gospodara tvoga je bolja i trajnija.
20:132
I naređuj porodici svojoj salat, i istraj na tome. Ne pitamo te za opskrbu: Mi te opskrbljujemo; a ishod je za bogobojaznost.
20:133
I govore: "Zašto nam ne donese znak od Gospodara svog?" Zar im nije došao dokaz onoga šta je u listovima pređašnjim?
20:134
A da smo ih Mi uništili kaznom prije njega, sigurno bi rekli: "Gospodaru naš! Zašto nam nisi poslao poslanika, pa da slijedimo ajete Tvoje, prije no što smo poniženi i osramoćeni?"
20:135
Reci: "Svako je čekalac, zato čekajte! Pa saznaćete ko su sljedbenici ravnog puta i ko se upućuje."