al-Anbiya` (الأَنْبِيَاء)

Besim Korkut - Besim Korkut

Chapter 21 • 112 verses • Meccan

← Previous Chapter Next Chapter →
21:1 Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.
21:2 I ne dođe im nijedna nova opomena od Gospodara njihova kojoj se, slušajući je, ne podsmjehuju
21:3 srcā rasijanih. A mnogobošci govore šapatom: \"Da li je ovaj nešto drugo do čovjek kao i vi? Zar ćete slijediti vradžbinu, a vidite da jest?\
21:4 \"Gospodar moj zna\" – reče on – \"šta se govori i na nebu i na Zemlji; On sve čuje i sve zna!\
21:5 Oni, čak, govore: \"To su samo smušeni snovi; on ga izmišlja; on je pjesnik; neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!\
21:6 Nijedan grad koji smo Mi prije njih uništili nije u čudo povjerovao, pa zar će ovi vjerovati?
21:7 I prije tebe smo samo ljude slali kojima smo objavljivali, zato pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate vi!
21:8 Mi ih nismo stvarali kao bića koja žive bez hrane, ni oni nisu besmrtni bili.
21:9 Poslije smo im obećanje ispunjavali, i njih, i one koje smo htjeli, spašavali, a one koji su nevaljali bili uništavali.
21:10 Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?
21:11 A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!
21:12 I čim bi silu Našu osjetili, kud koji bi se iz njih razbježali.
21:13 \"Ne bježite, vratite se uživanjima vašim i domovima vašim, možda će vas neko što upitati.\
21:14 \"Teško nama\" – oni bi govorili – \"mi smo, zaista, nevjernici bili!\
21:15 I kukali bi tako sve dok ih ne bismo učinili, kao žito požnjeveno, nepomičnim.
21:16 Mi nismo stvorili nebo i Zemlju, i ono što je između njih, da se zabavljamo.
21:17 Da smo se htjeli zabavljati, zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ali Mi to ne činimo,
21:18 nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane; a teško vama zbog onoga što o Njemu iznosite!
21:19 Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se,
21:20 hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.
21:21 Zar će kumiri, koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti?
21:22 Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!
21:23 On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.
21:24 Zar da pored Njega oni uzimaju bogove?! Reci: \"Dokažite!\" Ova Knjiga je pouka za moje sljedbenike, a bilo je knjiga i za one koji su prije mene bili i nestali. Međutim, većina njih ne zna istinu, pa zato glave okreću.
21:25 Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: \"Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!\
21:26 Oni govore: \"Milostivi ima dijete!\" Hvaljen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani.
21:27 Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.
21:28 On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni.
21:29 A onoga od njih koji bi rekao: \"Ja sam, doista, pored Njega, bog!\" – kaznili bismo Džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo mnogobošce.
21:30 Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?
21:31 Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali.
21:32 I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu.
21:33 I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.
21:34 Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?
21:35 Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.
21:36 Kada te vide nevjernici, samo ti se rugaju: \"Je li to onaj koji vaše bogove huli?\" A oni sami ne vjeruju kada se spomene Milostivi.
21:37 Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazaću Ja vama, doista, dokaze Svoje, zato Me ne požurujte!
21:38 Oni govore: \"Kada će već jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?\
21:39 A da nevjernici znaju da tada neće moći otkloniti vatru od lica svojih i leđa svojih, i da im niko neće moći pružiti pomoć,
21:40 nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i neće je moći nazad vratiti i neće im se vremena dati!
21:41 I prije tebe su poslanike ruglu izvrgavali, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.
21:42 Reci: \"Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi?\" Niko! Pa ipak oni od Kur'ana glave okreću.
21:43 Zar će ih njihova božanstva, a ne Mi, odbraniti? Ta ona sama sebi ne mogu pomoći, i niko nevjernike od Naše kazne ne može pod okrilje uzeti!
21:44 Mi smo ovima, a i precima njihovim, dali da uživaju, pa su im dani radosti dugi. A zar oni ne vide da Mi u zemlju njihovu dolazimo i da je s krajeva njezinih umanjujemo, pa kako bi oni bili pobjednici?!
21:45 Reci: \"Ja vas opominjem Objavom!\" – ali, gluhi ne čuju poziv kad se opominju.
21:46 A da ih samo dašak kazne Gospodara tvoga dotakne, sigurno bi povikali: \"Teško nama, doista smo sami sebi nepravdu učinili!\
21:47 Mi ćemo na Sudnjem danu ispravne terazije postaviti, pa se nikome krivo neće učiniti; ako nešto bude teško koliko zrno gorušice, Mi ćemo za to kazniti ili nagraditi. A dosta je to što ćemo Mi račune ispitivati.
21:48 Mi smo Musau i Harunu dali Tevrat, svjetlo i pouku za one koji se budu grijeha klonili,
21:49 za one koji se Gospodara svoga budu bojali i kad ih niko ne vidi, i koji od časa oživljenja budu strepjeli.
21:50 A i ovaj Kur'an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?
21:51 Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
21:52 Kad on ocu svome i narodu svome reče: \"Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?\
21:53 Oni odgovoriše: \"I naši preci su im se klanjali.\
21:54 \"I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi\" – reče.
21:55 \"Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?\" – upitaše oni.
21:56 \"Ne\" – reče – \"Gospodar vaš je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.
21:57 Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!\" –
21:58 I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.
21:59 \"Ko uradi ovo sa bogovima našim\" – povikaše oni – \"zaista je nasilnik!\
21:60 \"Čuli smo jednog momka kako ih huli\" – rekoše – \"ime mu je Ibrahim.\
21:61 \"Dovedite ga da ga ljudi vide\" – rekoše – \"da posvjedoče.\
21:62 \"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?\" – upitaše.
21:63 \"To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti\" – reče on.
21:64 I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: \"Vi ste, zaista, nepravedni!\
21:65 Zatim glave oboriše i rekoše: \"Ta ti znaš da ovi ne govore!\
21:66 \"Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?\" – upita on.
21:67 \"Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?\" –
21:68 \"Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!\" – povikaše.
21:69 \"O vatro\" – rekosmo Mi – \"postani hladna, i spas Ibrahimu!\
21:70 I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo
21:71 i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,
21:72 i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim,
21:73 i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milostinju udjeljuju, a samo su se Nama klanjali.
21:74 I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kom su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo – to, uistinu, bijaše narod razvratan i zao –
21:75 i u milost Našu ga uvedosmo; on je, doista, od onih dobrih.
21:76 I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo i njega i čeljad njegovu od jada velikog spasismo
21:77 i od naroda ga, koji je smatrao neistinitim dokaze Naše, zaštitismo. To bijahu opaki ljudi, pa ih sve potopismo.
21:78 I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle – i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu –
21:79 i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali. I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha hvale; to smo Mi bili kadri učiniti.
21:80 I naučismo ga da izrađuje pancire za vas da vas štite u borbi s neprijateljem – pa zašto niste zahvalni?
21:81 A Sulejmanu vjetar jaki poslušnim učinismo – po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo;
21:82 i šejtane neke da zbog njega rone, a radili su i poslove druge, i nad njima smo Mi bdjeli.
21:83 I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: \"Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!\" –
21:84 odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.
21:85 I Ismailu, i Idrisu, i Zulkiflu, a svi su oni bili strpljivi.
21:86 I obasusmo ih milošću Našom, oni doista bijahu dobri.
21:87 I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: \"Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!\" –
21:88 odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.
21:89 I Zekerijjau se – kada zamoli Gospodara svoga: \"Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!\" –
21:90 odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo. Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.
21:91 A i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.
21:92 Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte!
21:93 I oni su se između sebe u vjeri podvojili, a svi će se Nama vratiti.
21:94 Ko bude dobra djela činio i uz to vjernik bio, trud mu neće lišen nagrade ostati, jer smo mu ga, sigurno, Mi pribilježili.
21:95 A nezamislivo je da se stanovnici bilo kojeg naselja koje smo Mi uništili neće Nama vratiti.
21:96 I kada se otvore Jedžudž i Medžudž i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali
21:97 i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. \"Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili!\
21:98 I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate – bićete gorivo u Džehennemu, a u nj ćete doista ući.
21:99 Da su oni bogovi, ne bi u nj ušli, i svi će u njemu vječno boraviti,
21:100 u njemu će prigušeno uzdisati, u njemu ništa radosno neće čuti.
21:101 A oni kojima smo još prije lijepu nagradu obećali, oni će od njega daleko biti,
21:102 huku njegovu neće čuti, i vječno će u onome što im budu duše željele uživati,
21:103 neće ih brinuti najveći užas, nego će ih meleki dočekivati: \"Evo ovo je vaš dan, vama obećan!\" –
21:104 onoga Dana kada smotamo nebesa kao što se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ničega stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti – to je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti.
21:105 Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.
21:106 U ovome je doista pouka za ljude koji se budu Allahu klanjali,
21:107 a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.
21:108 Reci: \"Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog, zato se samo Njemu klanjajte!\
21:109 I ako oni leđa okrenu, ti reci: \"Ja sam vas sve, bez razlike, opomenuo, a ne znam da li je blizu ili daleko ono čime vam se prijeti;
21:110 On zna glasno izgovorene riječi, zna i ono što krijete,
21:111 a ja ne znam da nije to vama iskušenje, i pružanje uživanja još za izvjesno vrijeme.\
21:112 \"Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!\" – reče on – \"a od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite.\"