89:1
Tako mi zore,
89:2
i deset noći,
89:3
i parnih i neparnih,
89:4
i noći kada nestaje –
89:5
zar to pametnom zakletva nije…?
89:6
Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio,
89:7
sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima,
89:8
kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo;
89:9
i Semudom, koji je stijene u dolini klesao,
89:10
i faraonom, koji je šatore imao –
89:11
koji su na Zemlji zulum provodili
89:12
i poroke na njoj umnožili,
89:13
pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio,
89:14
jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi.
89:15
Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: \"Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!\
89:16
A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: \"Gospodar moj me je napustio!\
89:17
A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete,
89:18
i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate,
89:19
a nasljedstvo pohlepno jedete
89:20
i bogatstvo pretjerano volite.
89:21
A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi
89:22
i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda,
89:23
i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! –
89:24
i reći: \"Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!\
89:25
Tog Dana niko neće kao On mučiti,
89:26
i niko neće kao On u okove okivati!
89:27
A ti, o dušo smirena,
89:28
vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,
89:29
pa uđi među robove Moje,
89:30
i uđi u Džennet Moj!