100:1
Tako mi onih koji dahćući jure,
100:2
pa varnice vrcaju,
100:3
i zorom napadaju,
100:4
i dižu tada prašinu
100:5
pa u njoj u gomilu upadaju –
100:6
čovjek je, zaista, Gospodaru svome nezahvalan
100:7
i sam je on toga, doista, svjestan,
100:8
i on je, zato što voli bogatstvo – radiša.
100:9
A zar on ne zna da će, kada budu oživljeni oni koji su u grobovima
100:10
i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima,
100:11
Gospodar njihov toga Dana, sigurno, sve znati o njima?